MRAMORNA PLOČA U VODOTUNELU U POPOVOJ ŠUMI

• 1908. i 1909. godine izdane su od strane Kr. Županijske oblasti u Zagrebu dozvolbene isprave za gradnju vodovoda u Petrinji.
• 28. studenog 1910. godine gradsko zastupstvo Petrinje pribavlja potrebna sredstva za izgradnju vodovoda.
• U svibnju 1911. godine usvojeni su opći i posebni građevni uvjeti za izgradnju vodovoda kr. i sl. grada Petrinje koji su sadržavali sve radnje potrebne za izvođenje.
• 1. lipnja 1911. godine Gradsko poglavarstvo Petrinje objavljuje natječaj za izvođača radova.
• 9. kolovoza 1911. godine Gradsko poglavarstvo je nakon održane natječajne rasprave svojim zaključkom prihvatilo ponudu firme „Građevno poduzetničtvo Sonnenberg, Eisenbart & Batušić” iz Zagreba u suradnji s firmom „Österreichische Wasserwerks Baugesellschaft Flegel, Karl & Stark“ iz Beča
• U studenom 1911. godine je s tom firmom sklopljen ugovor po kojem je rok za dovršenje radova bio 15. prosinac 1912. godine.
• 12. travnja 1912. godine izvršeno je službeno preuzimanje radova.
• 20. ožujka 1912. godine započelo je izvođenje radova na uređenju terena kod „Vrela“, a od sredine travnja radovi se istovremeno odvijaju na više gradilišta: vrelu, trasi, tunelu, vodospremi.
• 19. lipnja 1912. godine počeli su radovi na izgradnji cijevne mreže u samom gradu kopanjem kanala u tadašnjoj Dugoj ulici.
• U kolovozu 1912. godine Gradsko poglavarstvo je donijelo zaključak da se na gradskom šetalištu postavi „lijepi i ukusni vodoskok“ te još pet hidranata za polijevanje nasada.
• 17. listopada 1912. godine Gradsko poglavarstvo je na svojoj sjednici donijelo Vodovodni statut grada Petrinje kojim je reguliralo korištenje vodovoda od strane građanstva i drugih korisnika. Ujedno je donesen i Naredbenik i cjenik za uporabu vode iz gradskog vodovoda koji je utvrđivao naknadu za korištenje vodovoda.
• Glavnina posla obavljena je do studenog 1912. godine
• Vodovod slobodnog i kraljevskog grada Petrinje predan je na upotrebu 1. srpnja 1913. godine.
• Kako se grad razvijao i kako je potreba za novim količinama vode postajala veća, u idućim godinama i desetljećima ovaj novoizgrađeni vodovod doživljavao je stalne dogradnje
• 1948. godine osnovano je trgovačko poduzeće Privreda ali bez djelatnosti vodoopskrbe i odvodnje
• od 1949. godine do 1956. godine u sastavu poduzeća Privreda se nalaze: pekara, pilana, tiskara, stolarija, kino, mehaničarska radiona i ostale djelatnosti
• do 1956. godine u Gradu Petrinji djeluje samostalno komunalno poduzeće „Utina“
• 1956. pripojenje komunalnog poduzeća „Utina“ poduzeću Privreda
• 1958. godine dolazi do odvajanja komunalne djelatnosti i nastaje komunalno poduzeće „Vodovod“
• 1970. godine formirano komunalno poduzeće „Privreda“ koje u svome sastavu sadržava i radnu organizaciju Vodovod i kanalizaciju
• od 1960. godine radilo se na proširenju kapaciteta crpilišta te u narednih 20 godina povećan kapacitet na 130 l/s
• u tom periodu izgrađeno je dodatnih 100 km mreže
• također se razvija i kanalizacijski sustav Grada ali kao limitirajući faktor razvoja kanalizacije bili su sabirni kanali koji su izgrađeni početkom stoljeća
• kanalizacija u to vrijeme ima dužinu 37 km i priključeno je 3.200 stanovnika
• prije rata zaposleno 440 zaposlenika odnosno 52 radnika u proizvodnji i distribuciji pitke vode, te održavanju i popravcima
• prosjećna plaća je bila 280.000 dinara (175 l goriva, 5 m³ drva)
• proizvodnja vode 2,6 – 3,1 milijuna m³
• 1913. godine 1 m³ vode iznosio je 12 filira (1 filir je stoti dio krune) za dva filira mogla se kupit jedna žemlja

Domovinski rat

• tijekom Domovinskog rata u Petrinji, Privreda d.o.o. ne posluje
• nakon oslobođenja Petrinje ponovo djeluje poduzeće “Privreda“ d.o.o. u čijem je sustavu i RJ Vodovod i kanalizacija
• 2004. godine dolazi do izdvajanja RJ Stolarije i RJ Pekare u samostalna trgovačka društva
• 2007. godine se izdvaja i RJ Komunalije u samostalno trgovačko društvo, a Privreda d.o.o. nastavlja obavljati svoje glavne djelatnosti vodoopskrbu i odvodnju